UTISCI IZ ZAGREBA - STA VIDETI U ZAGREBU

Puno fotografija Zagreba mozete pogledati na linku:

http://www.tt-group.net/Croatia-vacatio ... b-info.php


Zagrebački Kaptol je deo Zagreba, glavnog grada Hrvatske. Nalazi se u Gornjem gradu i središte je rimokatoličke Zagrebačke nadbiskupije.
Postojanje Kaptola, potvrđeno je 1094, kada je ugarski kralj Ladislav I osnovao zagrebačku biskupiju.



Biskup, njegova rezidencija i katedrala nalazili su se u jugoistočnim delu kaptolskog brda. Vlaška Ves, naselje koje se nalazilo u neposrednoj blizini katedrale i bilo u nadležnosti biskupa, prvi put se spominje 1198. godine. Kaptolska ulica presecala je Kaptol na potezu od juga ka severu, a duž nje nalazile su se kuće kanonika. Kako se grupa kanonika na latinskom označava rečju capitulum („kaptol“), jasno je kako je Kaptol dobio svoje ime. Kanonici su takođe imali i svetovnu jurisdikciju nad ovim naseljem.

Evo jednog lepog kadra iz podnozja Kaptola, ulica Vlaska, obavezno prosetajte ovom ulicom,

August Ivan Napomuk Eduard Šenoa (Zagreb, 14. studenog 1838. - Zagreb, 13. prosinca 1881.), hrvatski romanopisac, pripovjedač, pjesnik, kritičar i feljtonist.



Najutjecajniji je i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, i istinski tvorac moderne hrvatske književnosti - dovoljno je reći da je prvi pravi hrvatski romanopisac (djelo Petra Zoranića, Planine, samo uvjetno možemo nazvati romanom), autor opsežnoga korpusa romana, toga egzemplarnoga žanra suvremene literature, inovator proze i tvorac razvijenoga urbanoga jezičnoga standarda (često je naglašavana Šenoina uloga kao jezikotvorca, čovjeka koji je više učinio za elastičnost i izražajnost suvremenoga hrvatskoga jezika od legije rječnikopisaca i purističkih savjetodavaca).



Zbog njegove veličine i udjela kojeg je imao u hrvatskoj književnosti, razdoblje oko njegove smrti naziva se Šenoino doba. August Šenoa umro je od posljedica upale pluća koju je zaradio dok je kao gradski senator skrbio za unesrećene u Velikom potresu 1880.

Vucedolska golubica u arheoloskom muzeju Hrvatske,

Vučedolska golubica je najpoznatija keramička posuda s arheoloških iskopina na Vučedolu. Modelirana u obliku golubice, postala je jedan od najprepoznatljivijih simbola grada Vukovara, u čijoj se blizini nalazi Vučedol. Imala je kultnu namjenu kao kadionica.

Tamne je boje, ukrašena bijelom inkrustacijom (mašnice, ogrlica, niz valovitih i cik-cak crta na krilima) u urezanom ukrasu i ornamentu nastalom žigosanim ubadanjem. Iako je prozvana golubica, arheolozi smatraju da se zapravo radi o ptici jarebici.



Ovo je keramicka posuda iz doba vucedolske kulture. Vučedolska kultura je kultura, a u klasičnoj fazi svog razvoja kulturni kompleks mlađeg eneolitika (bakrenog doba), nazvana po lokalitetu Vučedolu (5 km istočno od Vukovara), gdje se nalaze ostaci velikog naselja bakrenog doba. Isprva ju arheolog Gordon Childe naziva "slavonskom kulturom", no nakon sustavnih istraživanja lokaliteta Vučedol, taj naziv se napušta. Vučedolska kultura poznata je u mađarskoj stručnoj literaturi i kao Kultura Zok (prema nalazištu Zok u južnoj Mađarskoj).

Do svoje kasnoklasične faze bila je rasprostranjena u okolici Srijema, istočne i posavske Slavonije te okolice Bjelovara. U svojoj kasnoj fazi bila je u svojim regionalnim varijantama rasprostranjena i u Austriji, Mađarskoj, južnoj Slovačkoj i Rumunjskoj.

Arheoloski muzej je nezaobilazna destinacija ako ste u Zagrebu

Postavka arheoloski muzej u Zagrebu



Arheološki muzej u Zagrebu samostalno djeluje od 1939. godine, do tada je djelovao u sastavu Narodnog muzeja. Smješten je u historicističkoj palači Vranyczany-Hafner na Zrinjevcu. Muzejski fundus danas broji približno 400.000 različitih artefakata.


Muzejski fundus sistematiziran je u zbirkama: pretpovijesna, antička (grčki i rimski spomenici) i ranosrednjovjekovna zbirka. Muzej posjeduje i egipatsku zbirku, jedinu takve vrste u ovim prostorima, kao i numizmatičku zbirku, jednu od najvećih takvih zbirki u Europi i svijetu.
Muzej posjeduje i jedinstvenu kolekciju etruščanskih spomenika. Najpoznatiji i svakako najdragocjeniji je glasovita Zagrebačka lanena knjiga (Liber linteus Zagrabiensis), rukopis s najdužim sačuvanim tekstom etruščanskog jezika i jedini očuvani primjerak lanene knjige u čitavom antičkom svijetu. Muzej vodi brigu o arheološkom parku "Andautonija" u Šćitarjevu, gdje su sačuvani ostaci antičkog grada iz vremena od 1. do 4. stoljeća.

Konjanik koji cuva kamenita vrata u Zagrebu:



Vitez konjanik,

I jos jednom, al marta 2010, gornja slika je septembar 2009,

Njena statua je cesto puta simbol Zagreba, Marija Jurić Zagorka



Marija Jurić Zagorka (Negovec kraj Vrbovca, 2. ožujka 1873. – Zagreb, 29. studenoga 1957.), hrvatska književnica i novinarka.

Bila je prva profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica. Djelovala i jedno vrijeme uređivala Obzor. Pokrenula je i uređivala Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene, i Hrvaticu.

Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije te za prava žena. Potpora u književnosti i novinarskom radu bio joj je Josip Juraj Strossmayer, koji je nagovara na pisanje romana. Pisala je romane namijenjene široj publici u kojima isprepliće ljubavne priče s elementima nacionalne povijesti. Neka su njezina prozna djela dramatizirana i ekranizirana.

Vecita dilema koji je original,

Onaj na Kalemgdanu u Beogradu,

Ili ovaj na Jezuitskom Trgu u Zagrebu,



Ribar - rad Simeona Roksandića

Simeon Roksandić vajar, (1874-1943), pripada najstarijoj generaciji srpskih vajara. On je predstavnik srpskog akademizma, vezanim za prve početke razvoja srpske skulpture.

Među najznacajnija dela spadaju ženske figure na grobu Sime Matavulja iz 1910. godine, a od kasnijih radova spomenici dr Lazi Paču i Živojinu Mišiću. Simeon Roksandić je autor cuvene skulpture "Dečak sa razbijenim krčagom" na Čukur ćesmi i vodoskoka "Zlosrećni ribar" na Kalemegdanu)

Jedan Lep Kadar

Kamenita vrata, Kamenita vrata su jedan od najbolje očuvanih spomenika starog Zagreba. Riječ je o zgradi oblikovanoj poput pravokutne kule s kolnim prolazom. Dio su obrambenog sustava zagrebačkog Gradeca i jedina su od vrata koja postoje još i danas. Svoj današnji oblik dobila su 1760. godine. U prolazu vrata smještena je kapela sa slikom Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice grada, prema kipu koji je neokrnjen preživio veliki požar u 18. stoljeću.



Kip Dore Krupićeve

Kula Lotrščak jedna je od simbola Zagreba. Nalazi se na Gradecu, uz nekadašnja mala gradska vrata Dverce na Strossmayerovom šetalištu.

Uz Kamenita vrata i Popov toranj smatra se do danas najbolje sačuvanim objektom gradskog obrambenog sustava. Lotrščak se isprva zvao kula od Dverca, ali od 1646. kada je u njemu smješteno zvono (lat. campana latrunculorum) zvono pustahija, pijanaca i klateži, ili iskrivljeno starozagrebački »lotrijaša«, počeo se zvati Lotrščakom.



Kula po svom četvorinastom tlocrtu, po strukturi zidova i po proporcijama romanički je fortifikacijski objekt koji se nakon svoje obrambene funkcije prilagođavao potrebama raznih vremena. Svoj današnji izgled dobila je u 19. stoljeću nakon pregradnji koje je izveo arhitekt Kuno Waidmann. Kula je visoka 19 metara, krovište pet, kupola šest, ukupno 30 metara.
U Kuli je smješten Grički top, koji svakog dana pucnjem označava podne. Na vrhu se nalazi kupola s vidikovcem.

Subota je pijacni dan za Zagrebcane, par kadrova sa Dolca,



Dolac je najveća, najpoznatija i najvažnija pijaca u Zagrebu. Pijaca je otvorena 1930. godine na mjestu starih zidina koje su srušene (o tome svjedoči ulica Pod zidom). Nakon što je odlučeno da se preseli stara Pijaca Harmica na mjestu današnjeg Trga bana Josipa Jelačića, raspravljalo se o lokaciji nove gradske pijaca.



Lokaciju između crkve sv. Marije i Kaptola je predložio arhitekt Viktor Kovačić koji je sudjelovao u regulaciji potoka Medveščaka. Osim zidina je porušeno nekoliko kuća u starom gradskom naselju Dolac.



Pijaca se nalazi u gradskoj četvrti Gornji grad - Medveščak između Trga bana Josipa Jelačića, Kaptola i Gornjeg grada. Kombinacija je otvorene (za voće i povrće) i zatvorene (za meso, nalazi se ispod otvorene tržnice).
Sjeverno od Dolca je Trg Petrice Kerempuha na kojem se nalazi prodaja cvijeća, a on se na sjeveru nastavlja na Opatovinu s prodajom odjevnih predmeta i raznih obrtničkih proizvoda.


Sveze jagode

Trg Bana Jelačića i Dolac povezuje ulica Splavnica na kojoj se također prodaje cvijeće. 2006. je na tržnici postavljen kip tradicionalne prodavačice "kumice". Kumice su žene iz okolice Zagreba koje uzgajaju vlastito voće i povrće koje prodaju na tržnici.


Sveze narandze na Dolcu

Ako setate Gornjim gradom, poreg muzeja Grada Zagreba, o cemu ce biti reci kasnije, vredi obavezno posetiti i atelje Ivana Mestovica, jednog od najvecih vajara i skulptora sa prostora Balkana, a evo jedne zanimljive izjave Nikole Tesle,




Ivan Mestovic

Na zalost snimanje u ateljeu nije dozvoljeno, a ima toliko lepih stvari ...

Meštrović je rođen u Vrpolju u Slavoniji, ali je svoje djetinjstvo proveo u selu Otavice u Dalmaciji. Kao dijete, Meštrović je slušao epsku poeziju, narodne pjesme i povijesne balade, dok je čuvao ovce. Rođen je u seoskoj katoličkoj obitelji, a njegova religioznost oblikovala se pod utjecajem pučke religioznosti, Biblije i kasnog Tolstoja.


Prema Meštroviću misterij ljubavi odgonetka je misterija smrti i uvjet vjerovanja u vječnost. Stoga su mu čovjekova djela na zemlji, pa i umjetnost, "otisci besmrtnog bića". Uz herojsko-nacionalni i intimistički ciklus, religiozni ciklus zauzima središnje mjesto u Meštrovićevu stvaralaštvu (sakralni objekti, skulpture u mramoru, bronci i drvu), u kombinaciji arhajskoga. "gotizirajućega", secesionističkoga i ekspresionističkog stila. "Gotizirajuća ekspresivna mistika" našla je svoj izraz u kapelici Sv. Križa u Kašteletu (Split), s velikim drvenim Raspelom (1917.) i nizom drvenih reljefa s prizorima iz Kristova života (1917.-53.). Mauzolej obitelji Račić u Cavtatu (Gospa od Anđela, 1920.-23.) monumentalno je arhitektonsko-skulptorsko zdanje, a glavne su mu skulpture Raspelo, Sv. Roko i anđeli s dušama pokojnika. Spomen-crkva kralja Zvonimira u Biskupiji kraj Knina nadahnuta je starohrvatskim crkvicama.



Jedna od najpopularnijih Mestrovicevih dela, zdenac zivota ili bunar zivota, ispred zgrade narodnog pozorista u Beogradu ...

Najpoznatija dela Ivana Mestrovica su:

Spomenik neznanom junaku na Avali u Beogradu (Srbija) (1938.)
Njegošev mauzolej na Lovćenu (Crna Gora)
Mauzolej obitelji Meštrović u Otavicama
Povijest Hrvata (1932., Zagreb)
Perzefona (Sveučilište u Syracuzi, NY)
Pobjednik, Beograd
Dom likovnih umjetnika u Zagrebu, napravljen po Meštrovićevom nacrtu
Kip Nikole Tesle u Teslinoj ulici u Zagrebu
Petar Berislavić (1933., otkriven 1938., Trogir
Vladimir Nazor ispred Preporodne dvorane
Dinko Šimunović ispred Preporodne dvorane
Indijanci u Chicagu (1928.) (engl.)
Spomenik neznanom junaku na Avali, Beograd (1938.) (engl.)
Mauzolej u Otavicama, (zapravo: crkvica Presvetog Otkupitelja)
Domagojevi strijelci,
Njegošev mauzolej na Lovćenu kraj Cetinja (Crna Gora),
Spomenik zahvalnosti Francuskoj (Beograd),
Svetozar Miletić (Novi Sad),

Evo jos jedne fotografije Crkve Svetog Marka, sa Trga Svetog Marka u Gornjem gradu u Zagrebu,


Ova je snimljena marta 2010,

i jedna septembra,



Kada su lepse boje?

Pogled sa Gornjeg grada na samostan i kapelu sv. Franje



Današnja je crkva izvorno gotička, jednobrodna crkva iz sredine 13. stoljeća, podignuta nakon tatarske provale. Barokizirana je u 17. stoljeću nakon što je prvotnu crkvu uništio požar. Tada su joj dodane i pokrajnje kapele. Nakon katastrofalnog potresa iz 1880. godine crkva je rekonstruirana u neogotičkom slogu prema nacrtima graditelja i konzervatora Hermanna Bolléa, poznatog kao zagovornika čistog stila i europskog stručnjaka za gotizaciju povijesnih građevina.

Jedan od njegovih najpoznatijih zahvata jest i restauracija zagrebačke katedrale, također u neogotičkom slogu. Bollé je, prilikom obnove, crkvi dodao i novi toranj, oblikovan u gotičkom slogu namjesto dotadašnjeg baroknog tornja s lukovičastom kapom.