Mistična mesta

Meksiko – autentični spoj civilizacija

Današnji Meksiko je spoj mističnih mesta i moderne arhitekture. Autentičan spoj, kakav se ne može naći nigde na svetu. U ovom članku, na drevnoj zemlji nekadašnje civilizacije Maja, izdvojili smo nekoliko destinacija kojima bez dileme vredi posvetiti pažnju.

Quetzalcoatl’s Nest

Quetzalcoatl’s Nest, fantastična građevina u obliku zmije, nalazi se u prelepom okruženju u regiji Naucalpana, u Meksiku. To je u stvari maleno naselje od deset zasebnih apartmana, raspoređenih na 1.530 kvadratnih metara. Ovaj neobičan projekat je nastao kao svojevrsno istraživanje „organske arhitekture“ koja svoju inspiraciju za dizajn nalazi u prirodi i ima za cilj minimalan štetan uticaj na okolinu. Rad na ovom prostoru nepravilnog oblika (pećine i ogromni hrastovi) pokazao se izazovnim, ali  i nadahnjujućim za meksičkog arhitektu Javiera Senosiaina.

On je prirodni oblik ulaza u pećinu video kao životinjski formu; naime arhitekta je izgradio veličanstvenu zmiju od 50 m a njena usta predstavlja upravo ulaz pećine. Tokom izgradnje velike „zmijske kuće”, lišće i prirodno okruženje u kompleksu su gotovo netaknuti, ništa nije narušilo okolinu niti sigurnost objekata. Senosiainov projekat je ostao veran etičkoj organskoj arhitekturi.

Pešačke staze Quetzalcoatl’s Nest pružaju spektakularan pogled na ravnice i kanjone  – dok vam ne zasmeta boravak „u čeljustima“ boga zmija Asteka. Od jula 2019. do ove lokacije se može doći i tokom noći, a u planu je da park postane potpuno dostupan javnosti.

Cenote Xkeken. Azurne vode ulaz u zagrobni svet

Stare Maje su verovale da se vrata podzemnog sveta nalaze u cenotima – prirodnim podzemnim rezervoarima vode u krečnjacima. Nekoliko kilometara od Valladolida na poluostrvu Jukatan, krajolik je isprekidan prirodnim vrtačama i uvalama koje vode u dubine. Ove vrtače ispunjene su kristalno čistom, plavo-zelenom vodom. Lako je do njih doći pa su turistima jedno od omiljenih destinacija (ali i zbog blizine drugih lokacija, kao što je Cancun, jedna od najpopularnijih destinacija Meksika).

Pored svoje estetske privlačnosti, cenoti ove regije imaju fascinantnu istoriju. Ove pećine datiraju od vremena Maja, koje su u vreme pre kolonijalizma naseljavale Jukatan. Budući da su Maje verovale da je tu prolaz za zagrobni život, često su važne predmete bacali u njih. Neke legende govore i o žrtvovanju ljudi (tema o kojoj se često raspravlja kad su Maje u pitanju).

Budući da su većinu cenota u regiji arheolozi istraživali i proučavali u ranom 20. veku, malo je verovatno da ćete naići dok plivate na​ neke ostatke sa žrtvenika Maja; verovatnije je da ćete jednostavno uživati ​​u opuštenom ronjenju između stalaktita gde tek pomalo prodiru blistavi zraci sunčevog svetla iz spoljnjeg sveta.

Kuća Diejega Rivere i Fride Kalo, različite kuće sastavljene mostom

Frida Kalo je uglavnom živela u Casa Azul u gradiću Coyoacan i tu pravila slike epohe meksičkog nadrealizma. Međutim, živela je i radila kratko vreme i u jednoj posebnoj kući, obojenoj u plavo – u kompleksu koji je delila sa suprugom Dijegom Riverom; to su u stvari dve zgrade povezane uzdignutim mostom. “Kuće blizance” dizajnirao je poznati slikar i arhitekt Juan O’Gorman, prijatelj Rivere, a izgrađene su 1932. godine. Pripadaju funkcionalističkom stilu sa tradicionalnim meksičkim oblicima i bojama i redovima kaktusa.

Leva kuća pripadala je Dijegu. U njegovom ateljeu moguće je pogledati kolekciju „Juda“ (zbirka od papier-mâché-a gde su figure napravljene od kartona u formi ljudi, kostura i životinja) u studiju gde ih je i konstruisao. Tu su i izložbena vitrina sa malim arheološkim komadima koje je sakupio, njegova spavaća soba i radna soba.

Desna kuća pripadala je Fridi. Jedino što je ostalo od izvornog nameštaja je kupatilo i u njemu kada koja se nalazi na slici „Lo que el agua me dio / Šta mi je dala voda“ (1938.) i na kojoj je Frida naslikala portret svojih stopala kako iz nje vire. Frida je u ovoj kući slikala najbolje od svojih radova.

Par je živeo ovde tokom 1934. Kada je Fridin otac umro, ona se u  1941. odselila i do kraja života ostala u mestu Coyoacán. Rivera je živeo u ovoj kući sve do svoje smrti 1957.

Nautilus kuća u Naucalpanu. Oblik školjke u arhitekturu donosi „vodeni dizajn“

Javier Senosiain iz kompanije „Senosiain Arquitectos“, proslavljeni meksički arhitekta, pionir je u oblasti bioarhitekture. Inspirisan radom Gaudíja i Franka Lloyda Wrighta, Senosiain je imao ideju da pravi kuće zasnovane na prirodnim principima organskih oblika, ali u skladu sa lokalnom istorijom, tradicijom i kulturom.

Naravno, sve u skladu s prirodom. Umesto dosadnog, starog modela kvadratnog stana,  jedna meksička porodica sa dvoje dece danas živi ni manje ni više nego – u velikoj školjki!

Nautilus kuća je otporna na zemljotres i laka za održavanje. Iako nema puno prostora za odlaganje stvari, teško je ne zavideti porodici koja živi u kući iz romana Luisa Karola. Kuća je pravi primer upotrebe tehnike ​​„ferrocement“ (okvir čelične žice presvučen je betonom, koji omogućava zaobljene, prirodne zavoje, unutrašnjost je puna spirala, krugova i organski oblikovanih soba koje oponašaju konkavne prostorije kakve bi se moglo očekivati ​​u džinovskom mekušcu).

Značajan ekološki element ovog nekonvencionalnog doma je to što je izrađen delom i od keramike u spreju („grancrete“). Ovaj materijal je jači od betona, otporan na vatru i pruža dobru izolaciju tokom leta i zime. Desetine malenih vitraža na prozorima prate liniju tavanice i zidova, a bujna trava okružuje dvosede i krevete u obliku cveta. Divan spoj umetničke slobode i detalja, Nautilus kuća čudesna je zbog prirodnog dizajna toliko da vam se zavrti u glavi!

TEUCHITLÁN, MEXICO Guachimontones

Dragulj arheološkog nasleđa zapadnog Meksika je ova razgranata kružna piramida prekrivena travom. Los Guachimontones predstavlja najveće otkriveno nalazište kulture koja je nekad cvetala u regiji doline Tequila između 300. godine p. n. e i 900 n.e. Rekonstruisano nalazište i prateći Interpretativni centar napravljeni su da bi se turisti upoznali sa izgubljenom kulturom. Teuchitlan kultura poznata je po izrazitim kružnim, stepenastim piramidalnim strukturama (liče na tortu ili na pčelinju košnicu). Visoka 18 m piramida ima od 4 do 16 visokih kvadratnih stepenica-platformi.

Još se uvek istražuje da li su ove nadzemne građevine građene na drugim zdanjima ispod zemlje. Iskopavanja na mestima u blizini Teuchitlana pokazala su slične konstrukcije. Keramičke diorame jedinstvene za mezoameričku regiju prikazuju ceremonije koje su pripadnici teuchitlanske zajednice obavljali u vreme procvata svoje kulture. Često prikazuju vođu na nekom stubu, gozbe, muzičke instrumente, pa čak i sahrane.

Američki arheolog dr. Phil Weigand otkrio je nalazište „Los Guachimontones“ 1969, a kasnije je, upornim kopanjem i istraživanjem otkrio preko 200 manjih guachimontona širom zapadnog Meksika.

Veliki broj njih nalazi se u visoravni Jalisco. Iako je veza između teuchitlanske kulture i mezoameričkog panteona nejasna, postoje dokazi o obožavanju starih bogova. Ove moguće veze proučava Koledž (Colegio de Michoacan) koji vodi i upravlja laboratorijima „Los Guachimontones“.

Glavni urednik TT Group

Glavni urednik, administrator i putopisac turističkog portala TT Group.

Uključi se kroz komentar

Kliknite ovde da bi ste komentarisali

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Jer putovanja su sreća

Povežimo se:

Prijavite se na našu mejling listu


Podelite sa prijateljima: