Zbog svojih prirodnih vrednosti, 1981. godine Kopaonik je proglašen za nacionalni park .
Nacionalni park Kopaonik obuhvata površinu od 11.810 hektara i po broju endemičnih vrsta predstavlja jedan od najznačajnijih
centara biodiverziteta endemične flore Srbije. Značajni endemi i relikti na Kopaoniku su čuvarkuća, kopaonička
ljubičica, Pančićeva režuha, srpski lan, Pančićev vijuk, runolist i dr. Izuzetnu pažnju na području Kopaonika zaslužuje
bogatstvo životinjskih vrsta, od kojih se izdvajaju suri orao, sivi soko, šumska sova, planinska ševa, krstokljun,
sivi puh, buljina, divlja mačka, srna i druge.
U okolini Kopaonika postoji veliki broj kulturno—istorijskih spomenika. Neki od njih su: Ostaci srednjovekovnog manastira tzv. Crkvine kod Nebeskih stolica podno samog Pančićevog vrha
Ostaci srednjevekovnog puta — Kukavica (oko 4 km) Ostaci srednjevekovnog rudnika — Gvozdac, selo Zaplanina, Smokovska reka, Kadijevac, Suvo Rudište, Brzećka reka, Bela reka,
Građevine sakralne arhitekture — svetilište Metođe, crkva Sv. Petra i Pavla u Krivoj reci,
Građevina iz turskog perioda — tursko kupatilo u Jošaničkoj banji
Spomenici iz oslobodilačkoh ratova: spomenik na Mramoru, spomenici Đački grob, Rasksnica, spomenik žrtvama fašizma u Krivoj Reci,
Pančićev mauzolej (smešten u kompleksu specijalne namene)
Značajni istorijski objekti — Mijatovića jaz, seoske kuće: selo Lisina, selo Đorđevići, selo Crna Glava, selo Kriva Reka, selo Brzeće, vodenice i pilane: Brzeće, Kriva Reka, Gobeljska reka, Jošanička Banja.