{"id":7557,"date":"2018-12-06T10:35:37","date_gmt":"2018-12-06T10:35:37","guid":{"rendered":"http:\/\/ttgroup.test\/?p=7557"},"modified":"2018-12-06T10:35:37","modified_gmt":"2018-12-06T10:35:37","slug":"korzika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.tt-group.net\/video\/korzika\/","title":{"rendered":"Korzika &#8211; izlet na Bonifa\u010do"},"content":{"rendered":"<p>Najbli\u017ei sused Sardinije, Korzika, nalazi se na oko deset kilometara udaljenosti od najsevernije ta\u010dke italijanskog ostrva, tj. od mesta\u0161ceta <strong>Santa Tereza di Galura<\/strong>. Tih deset kilometara mora isto je \u0161to i 45 minuta plovidbe redovnom trajektnom linijom, koja na ovom mestu spaja Italiju sa Francuskom. I obratno.<\/p>\n<p>Naravno, poznato je da i dan danas veliki broj Korzikanaca sebe do\u017eivljava samo i jedino Korzikancima, a ne i Francuzima, \u0161to se vrlo slikovito mo\u017ee videti \u010dak i po turisti\u010dkim suvenirima &#8211; magnetima za fri\u017eidere. Naime, borave\u0107i na izletu u Bonifa\u010du, videli smo magneti\u0107 na kome pi\u0161e u gornjem delu &#8220;Corse&#8221; (na francuskom) i &#8220;Corsica&#8221; (po korzikanskom), s tim \u0161to je francuski naziv izre\u0161etan &#8220;rupama od metaka&#8221; i dvostruko precrtan&#8230;<\/p>\n<p>Kako god, kada ste sme\u0161teni u severnom delu Sardinije, jedan od najinteresantnijih <strong>izleta je ba\u0161 poseta Korzici<\/strong>, i to mesta\u0161cetu <strong>Bonifa\u010do<\/strong> (koje broji svega oko 3000 stanovnika i verovatno deset puta vi\u0161e turista). Po\u0161to ste, \u010ditaju\u0107i putopis, ve\u0107 shvatili s kim imate posla, bi\u0107e vam potpuno jasno da tih 136 kilometara od Algera do mesta Santa Tereza di Galura, i trajekta za Korziku, nije predstavljalo nikakav odvra\u0107aju\u0107i faktor za nas. Svaki izlet ispod hiljadu kilometara druma u jednom danu bio je realna opcija! \u0160alu na stranu, na\u0161li smo energije da se provozamo, pored <a href=\"https:\/\/www.tt-group.net\/video\/sasari-i-kaljari\/\">Sasarija<\/a>, pa zatim negde od mesta Marica (Marritza) dalje putem koji vodi delimi\u010dno kroz obalu a delom kroz brdovite delove severne <a href=\"https:\/\/www.tt-group.net\/video\/sasari-i-kaljari\/\">Sardinije<\/a>.<\/p>\n<p>Na tom putu je preporu\u010dljivo zadr\u017eati se malo u mesta\u0161cetu Lu Bagnu (na kupanju), a zatim i u \u010duvenom Kastelsardu, gradi\u0107u u podno\u017eju velikog brda kojim dominira jedan od najlep\u0161ih zamaka \u2013 tvr\u0111ava na Sardiniji. Od zamka se ku\u0107ice u veselim bojama stepenasto spu\u0161taju skoro do samog mora, tj. do visine bezbedne od morskih talasa, odre\u0111ene na osnovu vekovnog iskustva. Moram da primetim da su, na velikom broju fotografija koje sam na\u0161ao o Sardiniji, pastelne boje ku\u0107a po Sardiniji (kako u Kastelsardu, tako i u Bozi, i jo\u0161 ponegde&#8230;) jarkog kolorita i mnogo \u017eivljih i sve\u017eijih boja nego \u0161to je to zaista slu\u010daj na licu mesta. Ali dobro, moraju i turisti\u010dki radnici da zarade svoju platu, a opet, ta mesta su dovoljno lepa i bez dodatnog farbanja u Foto\u0161opu.<\/p>\n<p>Kastelsardo (u Sasariju ka\u017eu: Kastedu (Castheddu), a na sardinijskom: Kastedu Sardu (Casteddu Sardu), poznat je po svom zamku, podignutom jo\u0161 na samom po\u010detku XII veka (1102) ili krajem XIII (drugi izvor), zahvaljuju\u0107i \u0111enovljanskoj familiji Dorija. Zamak je menjao ime (\u0111enovljanski, aragonski&#8230;) i namenu, ve\u0107 kako ga je ko osvajao tokom vekova (\u0161to uop\u0161te nije bilo lako) da bi na kraju u\u0161ao u sastav Kraljevine Sardinije, i to kada su svi drugi ostrvski gradovi ve\u0107 bili tamo.<\/p>\n<p><strong>Kastelsardo<\/strong> zaslu\u017euje svu pa\u017enju ovoga sveta, ali&#8230; \u010dekala nas je Korzika, pa smo morali hitro da nastavimo dalje. Jo\u0161 jedna od propu\u0161tenih stvari sa ovoga izleta, bila je i stena u obliku slona (roccia dell&#8217;Ellefante) koja se nalazi blizu raskrsnice puta koji vodi dalje ka Santa Terezi i puta koji ide u brda ka gradu Tempio-Pauzanija.<\/p>\n<p>Na\u017ealost, iako je stena uz sam put (a zna se koliki je slon, i koliko ga je te\u0161ko ne videti), o\u010digledno nam je promakla, jer je trebalo malo krenuti ka Tempiju, a zatim se vratiti na na\u0161 pravac. <strong>Priprema za Sardiniju, eto, nije bila dovoljno studiozna<\/strong>. Opet, ako nismo (besplatno) pogledali stenu u obliku slona, onda smo barem videli (i platili za to) drugu najpoznatiju stenu &#8211; stenu u obliku medveda, u blizini mesta Palau. Ina\u010de, Palau, a zatim i Porto \u010cervo, kao i cela smaragdna obala, nalaze se vrlo blizu Santa Tereze di Galura, ali je zaista nemogu\u0107e sve to obi\u0107i u jednom danu. Zato, i pored svih tih potrebnih kilometara vo\u017enje, isplanirali smo (i realizovali) jo\u0161 jedan izlet do severoisto\u010dne obale Sardinije. O tome, malo kasnije.<\/p>\n<p>Posle rutinske vo\u017enje kroz uobi\u010dajeno lepe predele Sardinije, putem paralelnim sa morskom obalom, ali dovoljno udaljenim da je ne vidite, brzo se sti\u017ee do Santa Tereze di Galura. Na samom ulazu u mesto postoji odvajanje, na desno, <strong>za trajekt za Korziku<\/strong>, a na nizbrdici koja vodi do luke mo\u017eete parkirati svoje vozilo, po ve\u0107 poznatoj tarifi &#8211; jedan sat &#8211; jedan evro. Santa Tereza je simpati\u010dno mesto (a to ka\u017eem samo na osnovu petnaestominutne vo\u017enje po centru), \u010diji stanovnici imaju sre\u0107u da im je tu, pred nosom, divna pla\u017ea &#8211; Rena bianca (beli pesak), a u neobi\u010dnom okru\u017eenju \u010dudnovatih, jako o\u0161trih stena du\u017e obale. Ako se neko ovde bavi paraglajdingom, taj je ili vrhunski paraglajder ili \u2013 pokojni.<\/p>\n<p>Lu\u010dica za trajekt se nalazi u duguljastoj uvali koja vi\u0161e li\u010di na fjord nego na zaliv. Identi\u010dan utisak imate i na drugoj, korzikanskoj strani morskog kanala. Lu\u010dka zgrada, u kojoj se kupuju karte za trajekt, je energetski napredna, pa &#8211; osim \u0161to vidite solarne panele po celom njenom krovu &#8211; na ekranu u zgradi mo\u017eete videti i njenu dnevnu proizvodnju elektri\u010dne energije, snagu (52 kW), i rezultat &#8211; neisporu\u010dene 682 tone ugljen-dioksida u atmosferu planete Zemlje. Zgrada je do sada proizvela blizu 900 MWh elektri\u010dne energije!<\/p>\n<p>Sa idejom da se radi o vo\u017enji od 10 km i 45 minuta, i poznavaju\u0107i cene trajekata po Gr\u010dkoj, mislili smo da taj deo izleta ne\u0107e biti veliki tro\u0161ak. Me\u0111utim&#8230; Italija ima neke druge cene, pa su dve povratne karte za nas dvoje pe\u0161aka (bez kola, koja su ostala parkirana na Sardiniji), <strong>ukupno ko\u0161tale 102 evra<\/strong> (!?) E sad, do\u0161li ste na Sardiniju (i ko zna kada \u0107ete i da li \u0107ete opet), prevalili ste blizu 140 kilometara do ovde, pru\u017ea vam se prilika da vidite Korziku i Francusku, i \u0161ta sad da radite? <strong>Ni\u0161ta: kupite karte, a \u017eali\u0107ete kasnije, kad se vratite ku\u0107i.<\/strong><\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"FERRY Corsica Ferries - Sardinia Ferries MEGA EXPRESS TWO\" width=\"960\" height=\"540\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/_iF0Aa4F0_w?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" referrerpolicy=\"strict-origin-when-cross-origin\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p>Ako dolazite, kao mi, iz relativno <a href=\"https:\/\/www.tt-group.net\/video\/sardinija-algero\/\">udaljnog dela Sardinije<\/a>, obavezno proverite na sajtu <strong>red vo\u017enje brodova<\/strong>, da ne biste posle morali da stopirate neku jahtu (\u0161to uop\u0161te nije lo\u0161e kao ideja) kad vam trajekt pobegne. Prevoz vr\u0161e dva razli\u010dita prevoznika, Moby i Blu Navy (da, ba\u0161 se tako pi\u0161e: &#8220;Blu&#8221;) \u0161to zna\u010di da skoro svakih sat-dva imate prevoz, od 7h30 ujutru, pa sve do ve\u010dernjih sati (kako za odlazak, tako i za povratak sa Korzike).<\/p>\n<p>Uz kratku paso\u0161ku kontrolu (ipak je ovo me\u0111udr\u017eavna granica), ukrcali smo se na brod i malo gledali jahtice i glisere (Maestro, Le Caprice&#8230;) kako pune rezervoare na lokalnoj jaht-pumpi.<\/p>\n<p>Oni su gledali i slikali nas, mi njih, taman da se zabavimo dok brod nije krenuo, u rikverc, par stotina metara, i dok se nije izvukao iz pomenutog fjorda i jurnuo ka Korzici. Sa desne strane za nama je ostao i <strong>arhipelag Madalena<\/strong> (simpati\u010dno je kako Sardinija ba\u0161 na svakom od svoja \u010detiri &#8220;\u0107o\u0161ka&#8221; ima po neko ostrvce ili arhipelag, kao da se \u201eskupila\u201c ka centru, a \u0107o\u0161kovi ostado\u0161e gde jesu).<\/p>\n<p>Za manje od pola sata, pribli\u017eili smo se neobi\u010dnoj obali korzikanskog juga. Prvo ugledate <strong>svetionik Pertusato<\/strong>, zatim i Bonifa\u010do, visoko na liticama, a na kraju \u0107ete ugledati (desno od gradi\u0107a) i najve\u0107e zrno peska na svetu. Radi se o ogromnoj steni, koja se onomad odvojila od obale i pala u more (podse\u0107aju\u0107i ceo Bonifa\u010do \u0161ta mo\u017ee da ga sna\u0111e), i od milja nazvana &#8211; zrno peska, predstavljaju\u0107i Korzikancima \u201ezrno utehe\u201c \u0161to se to odvaljeno \u201ezrno peska\u201c nije nalazilo ispod neke od njihovih zgrada.<\/p>\n<p>Tako\u0111e, ako pa\u017eljivo pogledate, na steni koja nosi na sebi gradi\u0107 <strong>Bonifa\u010do<\/strong>, ugleda\u0107ete i tanku kosu liniju u kamenu, skroz do mora, tj. uklesano stepeni\u0161te kralja Luja Aragonskog. Sam gradi\u0107 nalazi se na neobi\u010dno izvajanoj kre\u010dnja\u010dkoj steni, oblikovanoj vetrom i talasima tokom dugih vekova postojanja, na oko 70 metara iznad mora. Kako more ve\u0107 vekovima udara po podno\u017eju Bonifa\u010da, zgrade koje su nekad bile na sigurnom odstojanju od ivice stene, sada se nalaze na samoj ivici, pri \u010demu je taj gornji deo i najistureniji deo litice, a da bi se ona &#8211; kako se pribli\u017eava moru &#8211; sve vi\u0161e &#8220;uvla\u010dila&#8221; u kopno. Zaista treba biti hrabar i \u017eiveti u tim ku\u0107ama uz samu obalu!<\/p>\n<p>Prilaze\u0107i zalivu, <strong>ugleda\u0107ete i Napoleonovu pe\u0107inu<\/strong> &#8211; nazvanu tako po svom obliku koji je identi\u010dan obliku \u010duvenog Napoleonovog ratno-imperatorskog, dvorogog \u0161e\u0161ira. Osim ove pe\u0107ine-\u0161e\u0161ira, u svetu postoji jo\u0161 19 dvorogih Napoleonovih \u0161e\u0161ira kojima je potvr\u0111ena autenti\u010dnost, a od 120 komada koliko je nosio za vreme svoje vladavine. Pre \u010detiri godine, jedan od tih 19 \u0161e\u0161ira, <strong>prodat je ju\u017enokorejskom kolekcionaru<\/strong> za tri\u010davih 1.884.000 evra (!) tj. 222 miliona (srpskih) dinara. Reklo bi se da dvorogi, Napoleonovi \u0161e\u0161iri &#8211; nikada ne izlaze iz mode.<\/p>\n<p>Brod zatim uplovljava duboko u zaliv, do svog odredi\u0161ta, a nakon tog brodskog pristana, zaliv i dalje putuje u unutra\u0161njost Korzike, i u tom svom drugom delu pru\u017ea sigurno uto\u010di\u0161te jahtama predivnih boja i linija, kojih se ni Napoleon ne bi postideo. Sve vreme uplovljavanja <strong>mo\u017eete u\u017eivati u zidinama utvr\u0111enog Bonifa\u010da<\/strong>, a zaista je te\u0161ko prepoznati gde prestaju stene a po\u010dinju gradske zidine. Bonifa\u010do se prakti\u010dno nalazi na velikoj steni, ili rtu, \u0161irokom oko dvesta metara, i duga\u010dkom oko 1,5 do 2 kilometra, pri \u010demu je taj rt paralelan sa obalom od koje je razdvaja ba\u0161 pomenuti zaliv. U neku ruku, moglo bi se re\u0107i da je Bonifa\u010do &#8211; poluostrvo.<\/p>\n<h2>I eto vas na Korzici.<\/h2>\n<p>&#8220;Taj laki sme\u0161ani miris maj\u010dine du\u0161ice i badema, smokve i kestena&#8230; uz neprimetni dah borovine, ruzmarina i lavande&#8230; prijatelji&#8230; taj miris!\u00a0 To je Korzika!&#8221; Eto jednog od najlep\u0161ih opisa Korzike, a iz usta (obla\u010di\u0107a) Napoleoniksa iz \u010duvenog stripa &#8220;<strong>Asteriks na Korzici<\/strong>&#8220;! Naravno, u stripu se Napoleoniks (sa Asteriksom, Obeliksom i Garoviksom) iskrcao na pustoj obali ostrva, usred netaknute prirode, sve izbegavaju\u0107i rimske patrole, pa nije ni \u010dudo da mu je sve to tako lepo (za)mirisalo. Danas, kada se iskrcate u trajektnoj luci, \u010deka vas, ipak, samo beton, i strmi asfaltni put za pe\u0161a\u010denje do kapije Bonifa\u010da (osim ako ba\u0161 ne \u017eelite da \u010dekate turisti\u010dki vozi\u0107 \u010diji red vo\u017enje nije uskla\u0111en sa pristiglim trajektima, a sem toga &#8211; mo\u017eda bi vam tra\u017eili jo\u0161 102 evra za prevoz). Zbog svog tog betona, asfalta i kamena, na ovom izletu mirise Korzike oseti\u0107ete pre svega, i jedino, u lokalnim restoranima i radnjama.<\/p>\n<p>U gornji grad se iz luke brzo sti\u017ee putem i stepeni\u0161tem, sve do Francuske kapije, na kojoj jo\u0161 uvek mo\u017eete videti dva te\u0161ka lanca zaostala (verovatno) od nekada\u0161njeg podizanja mosta. Deluje kao da bi ovi lanci bez po muke digli i ceo asfaltni put koji sada ulazi u grad. Odatle vas dalje uzbrdo vodi ulica Freda Skamaronija, (Godfroa = Fred) francuskog predratnog funkcionera i vo\u0111e pokreta otpora tokom rata. Izgubio je svoj \u017eivot 1943. godine, u obli\u017enjem Aja\u010du, izvr\u0161iv\u0161i samoubistvo tokom torture u italijanskom zatvoru.<\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"City of Dreams- Bonifacio, France\" width=\"960\" height=\"540\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/aWjcUw87jTQ?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" referrerpolicy=\"strict-origin-when-cross-origin\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p>Za razliku od gradi\u0107a Sardinije, Bonifa\u010do je u bledosivim, be\u017e i oker tonovima, pa ve\u0107 po tome deluje malo sumornije od prethodno vi\u0111enog. Zidovi i fasade su ponegde prili\u010dno oronuli, a veliki deo povr\u0161ine platoa opisanog &#8220;poluostrva&#8221; pripada podru\u010dju i zgradama kasarne Monlaur podignute u XVIII a napu\u0161tene u XX veku. Veliki garnizonski plato za jutarnje ve\u017ebe i egzercir, danas je pretvoren u obi\u010dan parking, a rekonstrukcija celog podru\u010dja je u planu &#8211; ali jednog dana. Zgrade kasarne su jo\u0161 u prili\u010dno dobrom stanju, osim vidno polupanih prozora. U svojim najboljim danima, kasarna je imala oko 2000 vojnika (tokom XX veka tu su bili i pripadnici Legije stranaca), \u0161to zna\u010di da je svaki stanovnik Bonifa\u010da imao svog sopstvenog vojnika! Po\u010detkom XX veka Bonifa\u010do je imao oko 4200 stanovnika (mo\u017eda su tu ra\u010dunali i vojsku, ili je ipak bilo dva stanovnika po vojniku), da bi danas ta brojka pala na ne\u0161to manje od 3000 gra\u0111ana Bonifa\u010da.<\/p>\n<p>Kada se pro\u0111e kasarna, nailazi se na nov i moderan hotel, Santa Tereza, sa svoje tri ponosno istaknute zvezdice, opkoljen sportskim terenima, i potencijalno lepim pogledom &#8211; ako se izuzme slika napu\u0161tene kasarne, a &#8211; sa isto\u010dne strane &#8211; pogled na mornari\u010dko groblje. Iako je malo morbidno gledati na groblje sa terase hotelske sobe, mora se re\u0107i da je ovaj deo Bonifa\u010da jedan izuzetni, skoro umetni\u010dki deo, u kome su, ba\u0161 onako vojni\u010dki, jedan do drugog pore\u0111ani mali hramovi &#8211; grobnice, obezbe\u0111uju\u0107i ve\u010dni mir moreplovcima &#8211; oficirima i vojnicima &#8211; na najlep\u0161em delu zaravni gornjeg grada. Grobnice su, kao omanji mauzoleiji, visoke oko 2,5-3 metra, a vide\u0107ete sve mogu\u0107e stilove, o\u0161tre i blage ivice, elemente gotike, renesanse, baroka i \u010dega sve ne, sve boje i sve gra\u0111evinske materijale, a po nekim datumima vidi se da se u tim, o\u010digledno porodi\u010dnim grobnicama, i dalje sahranjuju \u201enovi\u201c Korzikanci. Tako je ovde, 2015. godine, svoje ve\u010dno kona\u010di\u0161te na\u0161ao i izvesni \u017dan Kazanova. Uli\u010dice koje prolaze izme\u0111u grobnica su ponegde ukra\u0161ene jarkim cvetnim aran\u017emanima, sve je \u010disto i ure\u0111eno sa ukusom, pa &#8211; ako ve\u0107 \u010dovek, kad ode na onaj svet, mora da bude na nekom groblju &#8211; ovo mornari\u010dko uop\u0161te nije tako lo\u0161e re\u0161enje!<\/p>\n<p>Na potezu izme\u0111u gradske zone i groblja, osim pomenutog hotela i kasarne, vide\u0107ete jo\u0161 i ostatke stare vetrenja\u010de, zgradu gradona\u010delnika i crkvu Svetog Dominika od Bonifa\u010da. Za crkvu, sa prelaza izme\u0111u XIII i XIV veka, ka\u017eu da je to jedan od samo dva primera goti\u010dke arhitekture na Korzici, pa su je zato pa\u017eljivo i restaurirali tokom poslednje decenije. Nedaleko od crkve, ka zalivskom delu, nalazi se i spomenik francuskim vojnicima, tj. skulptura francuskog vojnika sa ma\u010dem i zastavom, i lavom u podno\u017eju spomenika, a da bismo usput saznali da je spomenik posve\u0107en izginulim Korzikancima, Francuzima, prete\u017eno iz sastava Legije stranaca, tokom borbe u El Mungaru sa marokanskim plemenima (Berberima), u sklopu francuskih pograni\u010dnih operacija u Al\u017eiru po\u010detkom XX veka. U blizini je i kula, &#8220;Il Torione&#8221;, 35 metara visoka, podignuta u 12. veku, i danas jedini preostali deo prve Toskanske tvr\u0111ave, pretvorena u \u0161kolu.<\/p>\n<p>Za kraj, \u0161to se ti\u010de ovog &#8220;izvan-urbanog&#8221; dela Bonifa\u010da, da pomenemo i <strong>\u010duvene stepenice Aragonskog kralja<\/strong>, urezane i ukopane direktno u kre\u010dnja\u010dku stenu okrenutu ka otvorenom moru. I sad, kao i svaki drugi putopisac koji mora da prepi\u0161e ono \u0161to su i svi drugi izvori prethodno napisali, moram da napi\u0161em da su &#8211; po legendi &#8211; stepenice uklesali kraljevi vojnici, tokom samo jedne no\u0107i u XV veku, poku\u0161avaju\u0107i da osvoje Bonifa\u010do. Po\u0161to se ne radi o XV veku pre nove ere, nego delu istorije koji se ve\u0107 dobro pamti, uvek se doda da su stepenice tu postojale i ranije, jer su vodile do nekog izvora sve\u017ee vode, ali legenda je legenda. Nije va\u017eno \u0161to stepeni\u0161te ima oko 150 stepenika, visokih po 20-30 cm, i \u0161to se radi o steni koju treba izbu\u0161iti i oblikovati, i \u0161to su branitelji Bonifa\u010da morali biti potpuno gluvi da ne \u010duju toliko lupanje podno njihovih ku\u0107a&#8230; svejedno, lepo zvu\u010di.<\/p>\n<p>Dovitljivi Korzikanci spu\u0161tanje i pentranje ovim stepeni\u0161tem (si\u0107i je relativno lako, ali popeti se&#8230;) napla\u0107uju 2,5 evra, a osim samog stepeni\u0161ta, u steni je uklesan i deo horizontalne staze uz samo more. Staza je duga\u010dka svega par stotina metara, ali dodatno uveli\u010dava ceo ovaj do\u017eivljaj, jer, prakti\u010dno, izgleda kao polutunel, ili jo\u0161 bolje \u2013 tro\u010detvrtinski tunel, otvoren samo sa strane prema moru.<\/p>\n<p>Za kraj, da se pozabavimo urbanim delom Bonifa\u010da. S obzirom na uske ulice, ve\u0107ina zgrada ima samo prozore, a samo poneka i balkone. Skoro svaka zgrada ima ulaz koji se nastavlja strmim stepeni\u0161tem do, valjda, prvog sprata, s tim \u0161to ostaje nejasno \u0161ta je u prizemlju, osim ako u ku\u0107i ne postoje identi\u010dne unutra\u0161nje stepenice kojima se penjete gore-dole. Stanovnici Bonifa\u010da tako, izgleda, ceo \u017eivot provode u penjanju i sila\u017eenju, \u0161to uz\/niz stepenice u svojim ku\u0107ama, \u0161to uz\/niz gradske uli\u010dice, pa zatim i puteve ili stepeni\u0161ta do zaliva i luke.<\/p>\n<p>S obzirom na sav put do trajekta, pa plovidbu, pa svo ovo \u0161etanje i pentranje, bilo je krajnje vreme da se negde i ru\u010da. Od zaista velike ponude (uklju\u010duju\u0107i i razne ponude &#8220;fast food-a&#8221;) i restorana sme\u0161tenih u svakom deli\u0107u svake ulice gde je to izvodljivo, odlu\u010dismo se za pravu korzikansku gostionicu, ba\u0161 tako i nazvanu &#8220;Gostionica Korzika\/L&#8217;Auberge Corse&#8221;, a strate\u0161ki sme\u0161tenoj na trgu kod starog ulaza u gornji grad &#8211; \u0110enovljanske kapije, i sasvim blizu ulice &#8220;dva imperatora&#8221;. Ova ulica, koja se naziva i &#8220;Velika&#8221;, poznata je po tome da su u njoj, na kratko, boravila dva velika imperatora: jedan je bio Karlo Peti Habzbur\u0161ki, ili Karlos Prvi od \u0160panije, ujedno i car Svetog rimskog carstva, a boravio je u Bonifa\u010du \u010detiri dana, davne 1541. godine. U istoj ulici, 252 godine kasnije, boravio je, skoro mesec i po dana, i Napoleon Bonaparte (potomak Napoleoniksa), jo\u0161 kao mlad oficir, spremaju\u0107i napad na arhipelag Madalena, ispostavilo se &#8211; neuspe\u0161an. Na zgradama stoje table koje podse\u0107aju na boravak ovih uva\u017eenih gostiju.<\/p>\n<p>Neka onda ostane zabele\u017eeno i da je, u istoj ovoj ulici, 225 godina posle Napoleona, boravio, nekih desetak minuta, i va\u0161 putopisac.<\/p>\n<p><strong>Gostionica Korzika je prava turisti\u010dka lokacija<\/strong>, opremljena jednostavnim i rasparenim drvenim stolovima i stolicama, malo otka\u010denim kelnerima (vi\u0161e podse\u0107aju na neke lokalne korzikanske mangupe, mada dovoljno ljubazne), i sa jako privla\u010dnim enterijerom u vidu vise\u0107ih \u0161unki, kobasica, krvavica, salama, slaninica i \u010dega sve ne.<\/p>\n<p>I pored nekih interesantnih jela, odlu\u010dili smo se za<strong> set pomenutih mesnih specijaliteta<\/strong>, koje ovde serviraju na drvenoj dasci u obliku Korzike, a umesto na\u0161ih re\u010di za \u0161unku i druge slastice, ovde koriste re\u010di &#8220;Lonzu&#8221; (ne\u0161to kao svinjska pe\u010denica), &#8220;figatellu&#8221; (kobasica od svinjskog buta i d\u017eigerice), &#8220;prizzuttu&#8221; (pr\u0161uta), &#8220;coppa&#8221; (ne\u0161to kao dimljeni vrat, u mre\u017eici), pa su tu jo\u0161 tvrdi korzikanski sirevi, tapenada od maslina, itd, itd. (Al&#8217; se nekad dobro jelo\u2026)<\/p>\n<p>Da malo osetite zvu\u010dnost korzikanskog jezika, evo opisa &#8220;Lonzu&#8221;, na korzikanskom:\u00a0 <em>U lonzu h\u00e8 un produttu di ciarcuteria di porcu. <\/em><em>H\u00e8 fattu c\u00f9 u musculu allevatore dursale\u00a0(musculus psoas major),\u00a0consirvatu quarantu ghjorni (sicondu e regione) in u sale nitritatu. <\/em>Ne\u0107emo sad o tome da biste &#8211; za cenu ovakvog obroka, od jedno 200-300 grama mesa i sira &#8211; verovatno kupili nekoliko kilograma iste hrane u lokalnim samoposlugama na Korzici. A uz ru\u010dak, i pored lokalnih vina, izbor je pao na korzikansko pivo &#8220;Pietra&#8221; (&#8220;stena, kamen&#8221; na italijanskom). Pivara koja proizvodi ovo pivo je skorijeg datuma i otvorena je 1996 (dovoljno da se ka\u017ee da je po\u010dela da radi u pro\u0161lom veku), a pravi se od kombinacije slada i kestenovog bra\u0161na (!) Dakle, pivo od kestena! Da se razumemo, kad ste na Korzici, pa ste jo\u0161 pojeli sve specijalitete sa \u201eostrvske\u201d daske, od Bastije na severu do Bonifa\u010da na jugu, pa vam zatim stigne hladno pivo, te\u0161ko da biste mu na\u0161li neku manu. Ali ono zaista ima i lepu, zlatastu boju, i divnu aromu. Valjda \u0107e ga neko nekad prodavati i u Beogradu.<\/p>\n<p>Pomenuta pivara od 2003. godine proizvodi i pi\u0107e zvano Co(rsi)ca Cola, verovatno lokalnu verziju Koka Kole koju, eto, ne probasmo.<\/p>\n<p>\u0160etaju\u0107i po Bonifa\u010du, nagleda\u0107ete se i drugih restoran\u010di\u0107a, poslasti\u010darnica (kola\u010di su po \u010detiri evra), prodavnica (breskve, nektarine po 5-6 evra), radnjica sa lokalnim suvenirima, uklju\u010duju\u0107i i sve mogu\u0107e no\u017ei\u0107e, britve i &#8220;skakavce&#8221; (opet u stilu onih iz stripa &#8220;Asteriks na Korzici&#8221;, sa \u010duvenom scenom kada se Korzikanci spremaju da napadnu rimski garnizon, i kada na sve strane klik\u0107u i cak\u0107u no\u017ei\u0107i koji se otvaraju za borbu). \u0160to se repertoara no\u017ei\u0107a ti\u010de, sli\u010dno je i na Sardiniji, gde se u jednoj radnji Algera moglo videti kakav se ta\u010dno no\u017e koristi u kojoj regiji ostrva.<\/p>\n<p>U gradskom jezgru nalazi se i glavna crkva Bonifa\u010da posve\u0107ena Svetoj Mariji Velikoj (Sainte Marie Majeure), izgra\u0111enoj u XII veku, i restauriranoj u XVIII. Interesantno je da lokalno rukovodstvo, gradsko ve\u0107e ili ve\u0107 kako se to ovde naziva, voli da svoje sastanke odr\u017eava na trgu ispred crkve. A ispod toga platoa i same crkve nekada se nalazila velika cisterna u koju se, iz celog gradi\u0107a, skupljala voda, tj. ki\u0161nica, sistemom brojnih kanala po krovovima i zgradama, \u0161to je obezbe\u0111ivalo vodu i u periodima su\u0161a.<\/p>\n<p>Polako se pribli\u017eavalo vreme za povratak na Sardiniju, s tim \u0161to nas je sada put vodio nizbrdo. Na jednoj steni iznad zaliva nalazi se jo\u0161 jedan, moderniji spomenik, posve\u0107en \u017ertvama Bonifa\u010da (Bonifa\u0107anima, Bonifa\u0107ancima, Bonifa\u010danima&#8230;?) iz Prvog svetskog rata.<\/p>\n<p>U luci je bilo usidreno nekoliko divnih jahti, po imenu Azzura II, Cara Montana, a ime jedne, registrovane u Londonu, bilo je &#8220;Nevina&#8221;, \u0161ta god to na engleskom zna\u010dilo. Uzgred, to je jahtica &#8211; katamaran, duga\u010dka oko 14 metara, sa \u0161est kabina i \u010detiri kupatila, a mo\u017eete je i vi iznajmiti na nedelju dana za oko \u0161est, sedam hiljada evra. Ina\u010de, koliko vlasnici jahti vole svoje ljubimce, pokazuje i otira\u010d ispred jedne jahte, sa uredno izuvenim patikama. Od zanimljivih stvari, u luci postoji i jedna radnjica &#8211; samo za jahtodr\u0161ce, pa restoran simpati\u010dnog naziva &#8220;Kissing pigs&#8221;, a ako su van zaliva veliki talasi, pa se dosa\u0111ujete, tu vam je i Sotbijeva filijala za kupovinu nekretnina.<\/p>\n<p>Sledilo je ukrcavanje na trajekt, uz vrlo malo putnika, a jo\u0161 manje vozila, i dok je sunce polako zaranjalo u Sredozemno more, mi smo se vra\u0107ali rodnoj Sardiniji. Dobro, ne ba\u0161 rodnoj, ali tu nas je \u010dekao na\u0161 hotel. Istim putem smo se vratili u Algero, a jedina stvar vredna pa\u017enje u toj no\u0107noj vo\u017enji, bio je divno osvetljeni Kastelsardo. Sasari je, barem njegova periferija, ve\u0107 utonuo u san (mora neko sutra i da radi na Sardiniji), a Algero je, i u tim pono\u0107nim \u010dasovima, jo\u0161 uvek bio \u017eivahan.<\/p>\n<p>Napisao:\u00a0<strong><span class=\"il\">Slobodan<\/span> (Boba) Ogrizovi\u0107<\/strong><\/p>\n<figure id=\"attachment_8773\" aria-describedby=\"caption-attachment-8773\" style=\"width: 235px\" class=\"wp-caption alignleft\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"wp-image-8773 size-full\" src=\"https:\/\/www.tt-group.net\/video\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/Slobodan-boba.jpg\" alt=\"\" width=\"235\" height=\"296\" \/><figcaption id=\"caption-attachment-8773\" class=\"wp-caption-text\">Slobodan (Boba) Ogrizovi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n<p>Slobodan (Boba) Ogrizovi\u0107, ro\u0111en u pro\u0161lom veku, elektroin\u017eenjer, radi ve\u0107\u00a0 tri decenije\u00a0u \u201eB. elektranama\u201c, a\u00a0<strong>u slobodno vreme \u2013 putuje \u2013 samo da bi posle mogao da pi\u0161e svoje putopise<\/strong>.<\/p>\n<p>Specijalizovan (specijalizovao ga ograni\u010deni bud\u017eet) za Srbiju i Gr\u010dku, u poslednje vreme pomalo i za Italiju, a ponekad zaluta i u neku drugu zemlju.<\/p>\n<p>Njegove putopise na\u0107i \u0107ete &#8211;\u00a0na\u00a0sajtu na kome se upravo nalazite, kao i na\u00a0sajtovima\u00a0<strong>ViaBalkans<\/strong>\u00a0i\u00a0<strong>Beautif<wbr \/>ulSerbia<\/strong>, ali ga ima i u ponekim novinama, turisti\u010dkim \u010dasopisima, pa \u010dak i na nekim stranim jezicima.<\/p>\n<p>Osim putopisa, objavio jednu knjigu \u2013 o menad\u017ementu (<strong>Ritam menad\u017ementa<\/strong>). Otac dvoje dece.\u00a0<strong>Trenutno planira kuda dalje da putuje\u00a0<\/strong><strong>i nada se da \u0107e to opet mo\u0107i da se radi na isti na\u010din kao nekada&#8230;<\/strong><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Najbli\u017ei sused Sardinije, Korzika, nalazi se na oko deset kilometara udaljenosti od najsevernije ta\u010dke italijanskog ostrva, tj. od mesta\u0161ceta Santa Tereza di Galura. Tih deset kilometara mora isto je \u0161to i 45 minuta plovidbe redovnom trajektnom linijom, koja na ovom mestu spaja Italiju sa Francuskom. I obratno. Naravno, poznato je da i dan danas veliki<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-7557","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-evropa"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.tt-group.net\/video\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7557","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.tt-group.net\/video\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.tt-group.net\/video\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tt-group.net\/video\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tt-group.net\/video\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7557"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.tt-group.net\/video\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7557\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.tt-group.net\/video\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7557"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tt-group.net\/video\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7557"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tt-group.net\/video\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7557"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}