Ekoturizam predstavlja jedan vid održivog turizma, koji se realizuje u zaštićenim prirodnim dobrima. Ovaj termin se pojavio devedesetih godina prošlog veka, kada je i data jedna od prvih definicija ovog pojma. To je odgovorno putovanje u oblasti prirode, kojim se čuva šivotna sredina i odršava balagostanje lokalnog stanovništva.
S druge strane, svetska unija za očuvanje prirode IUCN za ekoturizam daje sledeću definiciju: odgovorno putovanje i poseta relativno nedirnutim oblastima prirode, da bi se uživalo u prirodi i da bi se ona uvažavala (kao i svi prateći kulturni objekti iz prošlosti i sadašnjosti), a promoviše očuvanje, ima nizak uticaj posetilaca i omogućava korisnu aktivnu društveno ekonomsku uključenost lokalnog stanovništva.
Stara planina se pruža uz Srpsko-bugarsku granicu od Vrške Čuke (Zaječar) na severu, do Dimitrovgrada na jugu, a njen venac proteže se u dužini od oko 100 km, ne silazeći u svom srednjem delu (oko Midšora 2169 m) ispod 1500 m. Nalazi se na teritoriji sledećih opština Zaječar, Knjaševac, Pirot i Dimitrovgrad sa brojnim vrhovima na njenom grebenu koji se nalaze iznad 1700 m, a to su: Babin zub, Kopren, Tri čuke, Orlov kamen, Tupanar i dr. Ima povoljan geografski pološaj jer gravitira ka velikim gradskim centrima. Od Beograda je udaljena 300 km, od Sofije 120 km i od Niša 80 km. Ovako razuđena Stara planina bogata je vodom, a na njoj se formiraju dva sliva: Nišave i Timoka.
Stara planina proglašena je parkom prirode 1997. godine i time su svi rezervati i spomenici prirode stavljeni pod jedinstvenu zaštitu države. Ukupna zaštićena površina je 142219,64 ha. Stara planina sa raznovrsnim geomorfološkim osobinama čini jedinstveni kompleks ekosistema koji pružaju povoljne uslove za postojanje visoke biološke raznovrsnosti živog sveta. Položaj, pravac pružanja, visina (Midžor- 2169 m, najviši vrh Istočne Srbije) i geološka istorija dovela je do sadašnjeg razvoja flore i faune koja ne samo u okvirima naše zemlje, ima jedan od najvećih indeksa kvalitativne raznovrsnosti. Ovo bogatstvo diverziteta i njegove distribucije je rezultat uzajamnog preplitanja složenih životnih uslova i zoogeografskog položaja Stare Planine. Uočen značaj, raznovrsnosti i specifičnosti ekosistema, vegetacije, flore i faune Stare planine, je omogućio da se, veći broj lokaliteta proglasi zatićenim prirodnim dobrima, koja su najčešće izdvojena kao strogi prirodni rezervati i spomenici prirode.
Stara planina je jedna od najlepših i najočuvanijih planina Srbije, kojoj predstoji sudbina Kopaonika i Zlatibora, koje su zbog našeg dosadašnjeg ophođenja prema njima u velikoj meri degradirane. Zbog toga je neophodno preduzeti adekvatane preventivne mere zaštite Stare planine (npr. sprečavanje divlje gradnje, donošenje prostornog plana i dr.) pre nego što otpočne sa razvojem ekoturizma. Pozitivna strana primene ekoturističke industrije na Staroj planini je razvijanje ovih ekonomski nerazvijenih planinskih naselja i pobolšanje životnog standarda stanovništva tih predela.
Preuzeto iz naučnog rada POTENCIJALI ZA RAZVOJ EKOTURIZMA U PARKU PRIRODE "STARA PLANINA"