Ukusu jagnjećeg pečenja, bilo u furuni («vurnji» kako meštani kažu), na ražnju ili kamenoj ploči nije nimalo lako opisati, to prosto treba probati i doživeti. Kvalitet jagnjećeg mesa iz ovih krajeva, tzv. staroplaninsko jagnje, nadaleko je poznat, a po turskoj reči pir obližnji grad Pirot i nosi ime. Sa staroplaninskim jagnjem nerazdvojno je povezan nesvakidašnji kvalitet ovčijeg mleka tj. senokoški i pirotski sir i kačkavalj.
Specijalni način obrade, nesvakidšja čistota planinskog bilja, čine poželjnim ovaj sir i kačkavalj na brojnim evropskim trpezama pa čak i na trpezema sa one strane okeana.
Jedno vreme, u industijskom periodu stare Jugoslavije, senokoški kačkavalj je bio na listi sireva u Beloj kući.